Noge ti…
srasle jedna za drugu,
ruke su…
neprimjetno ušle u tijelo.
Stari si trs…
stare sorte vinove loze,
čitav je trup tupav, tupast – gnjil.
Grlo je…
nepresušno grotlo,
ločeš svoj psihološki profil
– oblokavaš životni stil.
Jezik je…
zaperak na lozi – jedini čil,
vrat…
prepleten venama šljive i loze.
A glave…
skoro i da nemaš,
lice…
razaznati se ne može,
iz usta oganj riga – pljuje,
providim…
kako se utapa nutrina u tebi
– u sunovrat s rakijom ishlapljuje.
Autor: Zdenko Ćurković
Odgovori