Antonio Čačić rođen je 1985. godine u Zadru, gdje završava srednju građevinsko-tehničku školu. Upisuje zatim stručni studij Građevinarstva u Splitu, nakon tri godine odustaje i vraća se u Zadar. Početkom 2008. zapošljava se u većoj firmi na odjelu proizvodnje aluminijske stolarije kojom se bavi i danas, u okolici Münchena, gdje se seli 2015. godine. U braku je od 2012. godine iz kojeg ima četverogodišnju kćer.
Samim dolaskom u Njemačku započinje s intenzivnim učenjem jezika, pobuđuje stare sklonosti prema gramatici koja mu postaje poput kakvog hobija, uz kojeg paralelno dolazi do izražajnijeg zanimanja za raznu literaturu. Pod okriljem zabave, Antonio se nenamjerno odupire starim kampanjskim navikama u službi fenomena (ne)volje, čita mnogo, susreće se s filozofijom apsurda u književnosti koja ga ne neki neprecizan način osvaja i potiče u njegovoj tridesetoj godini na pisanje.
Prvo što stavlja na papir zapravo će jednog dana biti gotovo kraj romana na kojem radi posljednje tri godine, pod kroničnim nedostatkom slobodnog vremena. U neuspjeloj potrazi za vlastitim glasom i stilom prestaje s pisanjem, taj period će se nešto kasnije ispostaviti kao kreativna pauza u kojoj se vraća se staroj ljubavi akvaristici. Odlučuje se za zahtjevni biljni akvarij i u periodu dok je savladao sve potrebne biološke i kemijske faktore za uspješan i zdrav rast biljaka, javljaju mu se ideje za nekoliko kratkih priča. Prvo završeno, nada se, i objavljeno djelo mu je kratka priča “Kolo”, a trenutno radi na još dvije.
Inspiracija mu se javi neočekivano i nevezano za vrstu literature koju čita, a kao sadašnje uzore Antonio bi naveo Alberta Camusa i Danila Kiša prvenstveno zbog načina na koji oni pišu.
Djela: Kolo
Odgovori