Aprilska djevo, iz zemlje vječne poslana…
Evo… Obraćam se tebi.
Gledam tvoju kosu
meku i mirisavu kao lavanda
i zlatnu kao klasje koje miluješ
i tvoje oči prodorne
i tvoje meko lice
i još mekše ruke
i još laganiji hod.
Ti si melem očima mojim.
Srce moje svakim korakom čistiš.
I um moj svakim pokretom razbistruješ.
Pleši tako, aprilska djevo, dok ne padne mrak!
Pleši dok nas vjetar ne pomete oboje!
Jer bit će nešto drugo
i bit ćemo negdje drugdje
kad se sve to zbije.
Pleši stoga dok smo još ovdje
da mi oči ozdrave
i srce bude čisto
i um bude bistar.
A jedino što ti mogu zauzvrat dati
– to da te cijelo vrijeme
s divljenjem promatram.
Autor: Ivan Prskalo
Odgovori