Boško Habuš za sebe kaže da je lakše konstitucije, nešto težeg karaktera i temperamenta. Rođen je u Zadru s dva dana kašnjenja, 22. svibnja 1983. godine. Trenutno živi u Rijeci.
Piše i prevodi prvenstveno poeziju, ali i kraću prozu. Pisanjem pokušava drugima, ali i sebi, otkriti male i velike životne tajne. Uči se životu i suživotu. Voli. Životna ambicija mu je da bude čovjek i da jednog dana ne žali za propuštenim prilikama.
Habuš je završio studij talijanskog i francuskog jezika s književnostima, zaljubljen je u katalonski, romanist je i nastavnik po vokaciji i radu. Okušao se u znanosti, sam je sebe nokautirao, još uvijek se diže.
Boško Habuš voli izazove i pjesnički je poliglot – uz hrvatski, pjesme piše i na talijanskom, katalonskom, francuskom i engleskom jeziku. Pjesme je objavio u časopisima Tri, Zarez, na internet platformi Književnost uživo i na vlastitom blogu (posebno su mu drage pjesme “Kukavica i istina”, “Ona”, “Jučer, danas, šutnja”, “Erotomànies”, “L’home arbre”, “Anima Alcatraz”, “E luce non fu”) dok su mu prijevodi katalonskih autorica i autora objavljeni u časopisima Quorum i Pèl Capell.
S vremena na vrijeme piše i kratke priče, nerijetko erotskog karaktera. Jedna od priča uvrštena je u ZaPisovu zbirku “Samo ti pričaj”.
Djela: Nosim
Odgovori