– Gle, kako bljesak raskošnijeh vjeđa
i posm’jeh bludni opet zmijski čara,
i lovi, i pali s pomamnijeh žeđa
Don Joseja, dok nju veže i kara!
U b’jesnom letu p’janijeh vrtloga
ne spominje se Dragun majke, ljube,
jer Carmen zove, kužni cv’jet brloga,
da ljubav dijeli gdje i’ drugi ‘e gube.
Živina kad bi sita a Jose gladan,
zavoli Toreadora i s njime legnu.
Pri novom bludu dostignu je hladan
bjegunčev nož, – tad mrtva se protegnu. –
– – Bijela, plaha, nesuđena djevo
čemu se zgražaš?…
– Sad si Carmen evo!
(Dubrovnik 1893.)
Odgovori