(Mojoj majci)
Pitali su mene, kad sam bio dijete,
Zašto vijek sam tužan i lica blijeda,
Zašto moje oči u daljinu lete,
Kad na naša plava brda suton sjeda.
Pitali su mene, a ja nijem sam stao,
Ni riječi nisam prozboriti znao.
Pitali su mene, al sad više nitko
Nit me išta pita, nit pogleda na me.
Ja sam tom životu i samoći sviko,
Samac suze ronim i jecam sred tame.
Samo negdje ima stara žena neka,
Što na sina sveđer izgubljenog čeka.
(Vinkovci, 2. I. 1915.)
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori