Gdje mi je domaja? – Vidjele je nisu
Dugo moje oči. Njene drage gore
Snivaju i sada sjetne razgovore
Dubova u mirnom, orlovskome visu.
Gdje mi je domaja? – Moji dragi svi su
Nestali već davno. – U mom srcu gore
Zanosi – i oni možda umrli su? – –
Oko mene svuda more. Pusto more.
Nebo šuti kao davna uspomena
Očinskoga kraja gdje mi sunce sja,
Gdje se bršljan vije oko rodnog praga…
Šuti, noćno nebo! – Zbogom, zemljo draga!
Gubiš se ko lijepa, izginula sjena,
Koju nikad neću ugledati ja!
24. II. 1910.
Hrvatska smotra, 1910.
Odgovori