Sred ravnice široke
Četir lipe stale,
Četir lipe visoke
Oko crkvice male.
Sve je tiho i tiho,
Nigdje ne čuješ glasa,
Lahorak brije mio
Vrhom zlatnoga klasa.
Lahorak leti hitro
Širom kićena svijeta
Lako se njihao, titrô
Oko lipinog cvijeta.
Vrijeme nemilo ruje
Crkva je stara i čvrsta
Dvjesta već godina tu je
Stanak “ranjenog Krista”!
Naokô nikoga nema,
U toj samoći je milo,
Do crkve ja zadrema’
Pa mi se, ljudi, snilo.
Crkvo, crkvice stara
Drvena starice moja, –
Vrijeme te glođe i hara
Vijeku ti ne zna se broja.
Crkvo, crkvice mala,
Tu pod lipinim hladom
Ljuta te godina prala
Bura te bila gradom.
Kruta te zima spregla
Okovom ledenog srebra,
Pripeka ljetna te žegla,
Da ti pucaju rebra.
Čvrsto krovak ti stoji
Tude na samotnoj strani,
Godine davne broji,
Ranjenog Isusa brani.
Al’ proštenje ti svane
Zvonce ti malo pjeva,
Svjetilo u tebi plane,
Duša ti suncem sijeva.
Granjem se lipinim vine
Pjesma iz svega glasa:
Slava ti, božji sine,
Kućice ranjenog spasa.
Crkvice osred lipa,
Pred tobom kleknuh o’ma,
Evo pravcatog kipa
Jadnog hrvatskog doma.
Usred svijeta široka,
Dom nam u zabitnoj strani
Slavenska lipa visoka
Gustim ga granjem brani.
Hrvatska zemlja nam stara,
Hrvatska zemlja mala,
Mnoga ju bura pohara,
Mnoga ju godina prala.
Ali tvrdo još stoji,
Čuva svetinje puka,
Mirno godine broji,
Ma ju i davila muka.
Doći će, doći danak,
Planut će spasu svijeća,
Hrvatski sijevat će stanak,
Sijevat će rodu sreća.
Lipom će granatom vinut
U nebo pjesma se roda,
Sinut će, braćo, sinut
Spas nam i sreća, sloboda.
Crkvo, crkvice mala
Usred lipina cvijeta,
Tisuć mi godina stala,
Drvena starice sveta.
Hrvatska Vila, 1885.
Odgovori