Svako jutro osvaneš, suzama dočekaš… zašto paćenje.
U očima ti ljubav… nepresušna izgara… pitanje budi pitanje.
Koliku patnju… tugu tvoje srce izdržava, nanovo… iznova.
Toliko ZAŠTO te okružuje, pritišće, potapa… opsesija nastaje.
U dušu ti poplava, balvane teške navukla, osmjeh ugasila.
Ne uzvraćeno… uvijek ti, nesvjesna počinješ venuti, gasiti.
Toliko žrtava, zbog njega, kompletna predaja tvojih poriva.
A bumerang, ne dolazi, noćima zamorna sjetna iščekivanja,
natopljena duševna brana… slomljena kod srca se prelama.
Dal si se zapitala, koji je smisao tvoga PUKOG življenja.
Čime se tvoja ljubav napaja, kojim strastima nadolijeva?
Tko šara po tvojim usnama, paučina te krvnički obavila,
olovnu mrežu navukla, pritisla sa svih mogućih krajeva?
Budeš li tako mizerno sklupčana samo za njega se čuvala
Korov… obuzet će, sve tvoje plodove u paramparčad satrti
Da bi na kraju, uvela, neobrana, slast tvojih plodova propala.
A ti, presušila… u korovu nestala, na idiota… život proćerdala.
Jedan si život na poklon dobila, da bi uživala, a ne patila.
Mladost, trošiš, na pogrešne odluke, kažnjavaš se nemilice.
Zbog njega si, previše suza, u saksiju ljubavi nakrcala
Milijune pitanja kroz glavu ti protutnjalo, ridajući noćima.
Puste planove, kovala, planirala, da bi u blatu s njim završila.
Eto ti ne uzvraćena, strast, ljubav, neshvaćena samo preostala.
Koliko gatanja kartama si tražila, šoljica kave ispila… analizirala
Da ti se ukaže, pokaže, gdje si pogriješila, ljubavna prokletinja…
Problem nije u tebi, posebna si, životna dobitna nagrada si…
No druga strana… nije zaslužna, teret na ljubavnim putovanjima.
Ugasi njegove nemire, rampu na prolazu tvome srcu, zatvori mu
Neka ti prestane biti navika, njegova ljubav je sablasno otrovna.
Ožiljke na srcu i duši polako zalijevaj, da se probude pupovi
Za princa tvog procvjetaju, iskrenom strašću ih zalijevaj
Pa napokon doživiš dugo čekana stremljenja, ljubav iskrena
Otvori prozore, duše svoje biserne, neka se i mladost ti opije.
Nakon toga ćeš shvatiti, uzalud si lutala, pogrešno procijenila
Sebe nisi upoznala, svoje vrijednosti prelako naivno podcijenila…
previše u njega pouzdala, sebe uzalud kažnjavala, NIZAŠTO…
Poleti , životne radosti upijaj, previše godina gladovala si
red je na tebe došao, reprize u životu… rijetka su pojava.
A ja ću strpljenjem da se prehranjujem, dolazak ti iščekujem
Barem to što nam zajednički preostane da nikad ne uvene.
Autor: Toni Ljubiša Božić
Odgovori