II
Jesam li to ja
Ili sam ja svoja sjena
Nositelj bestjelesna uma
Prolazna materija u vrtlogu funkcija
Glas moj što jeca u beskraj
Nije nego val slab i nestalan
Jednak kao šum ptičjih krila
I tiši od šuma neizrečenih misli
Što ispunjava svijet snagom svoje važnosti
Sutra je spomen bez čuvstva
A nezamijećen trenutak
Preokreće platno sudbine
Kako predivne su ptice
I bistre njihove oči
I vrhovi stasitih stabala
Pod sitnim im nožicama
Autor: Marija Novoselec
Mato Vrbanic kaže
30.11.2018. at 23:22Lijepo se to naša Marija, misaono-refleksivna, priča s Tinom o aždaji što grize i guta samu sebe od repa do glave, a onda opet sve ispočetka.
Tin: Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
Marija: Sutra je spomen bez čuvstva
A nezamijećen trenutak
Preokreće platno sudbine
No, meni odlična ona eskapada o kontrastiranju ftičekovih sitnih nožica na stasitom ramenu Fangorna, proto Entsa u Šumi Striborovoj.
Marija kaže
21.3.2019. at 16:41Hvala Vam puno.