ŠTO SI REVNOVANJEM ZA NAŠU BRAĆU
CRNOGORSKU I HERCEGOVAČKU
LIJEPO IME STEKOŠE
Od palače do kolibe šeta
Mlada gospa, tiho suze tare,
Tiho zbori slova lijepa, sveta:
“Braćo, dajte, dajte, braćo, dare!
Nije tuđim, već svojim što date,
Dajte, braćo, ako Boga znate.
Hrvati ste – kako ne bi dali:
Ropstvo, grozi, a sloboda gine,
I oci vam krvcu prolijevali
Za slobodu mile domovine;
Hrvati ste – kojim prošla zgoda
Jedna želja, sveta riječ “Sloboda”.
Braća ginu, crna čeljad vrvi,
Braću našu samo Bogo štiti,
Crnu čeljad lažni kršćan mili,
Nemilostiv rijekam svete krvi –
Al hrvatska krv lje nije voda:
Pomoć braći! pomoć spasu roda!
A koliba i palača sjajna
Svijetloj suzi suzom odgovara;
Po narodu iskra planu tajna
Put božanskog divotvornog žara:
Gdje se sestri bistro oko rosi,
Gdje sestrica za slobodu prosi.
Kako ne bi – srce od kamena
Od miline bi se rastopilo,
Zavrela bi ljudska krv ledena
Gdje se žari žensko oko milo;
Kako ne bi – gdje po nježnih usti’
Blagu vijest nam višnji Bog izusti.
I palača i koliba daje,
Više dara gdje je bolja sreća;
Manje dara gdjeno malena je,
Al ga svuda želja veća,
Al ih svud blagoslov Boga
Na pohodu srca lijepoga.
Kano pčele mladijem proljećem
O sunašcu žarkom rojem roje,
Slasti kupe mirisnijem cvijećem,
Pa ih nose u stanice svoje:
Tako gospe srcem našeg roda
Kupe slasti bratinskoga ploda.
Kupe slasti, melem ljutih rana,
Bujnog cvijeća s rajskog perivoja,
Gladnih usta radi boljih dana;
Pire plamen božanstvena boja;
Kupe zlato, gvožđe, da’no siječe,
Kupe suze, krvca da doteče.
Od darova što ih Bog podijeli
Rodu ljudskom, nek se širi, cvate
Dar najljepši, dar od svih najvelji
Sile svete, moći nepoznate:
Sloboda je prvi izvor sreće,
Koji netom svijetu odoljet će.
Šta je život gdje slobode nije?
Ah, bez duše mrtvo živovanje.
Bez slobode šta je mudro znanje?
Polje šta je kog sunce ne grije?
Ptica jadna bez laganih krila,
A bez krvi uvehnula žila?
Za nj padaše slavni rod Helena,
Za nj junaci staroslavnog Rima,
Za nj i puca srce nas, Slavena:
Bez slobode svijetu spasa nima;
Al nam ona propasti ne more,
Gdje se za nju naše žene bore.
Tim anđelskim duhom nadahnuta,
Pobijedit će braća naša vraga,
Smrvit glavu po njem zmaju ljuta,
Svuda cvast će pak sloboda blaga:
Raduj mi se, oj hrvatski rode,
Kad se u tebi takve kćeri plode.
Slava misli što je zamislila
Pomoć bratu, da sloboda svane,
Slava srcu čuvstva Bogu mila,
Što zavija braći ljute rane,
Slava oku takva kap što topi,
Kom idete, slava onoj stopi!
Slava vam, vi vjerne rodu žene,
Svojim sestram sjajno ogledalo.
Dok je takvih, sreća vam ne vene,
Kakve vi, tak vam i sjeme cvalo.
I dok kap još vrije krvi naše,
Spominjat će Hrvat ime vaše.
Glasonoša, 1862.
Odgovori