• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Grobovi Hrvata

August Šenoa

Gdje usred zemlje njemškog Sasa
Kroz kraj se vere Vera,
Od starodavnog stoji časa
Mjestance malo Mera;
A do njega se poljem stislo
Brežića malih dugo čislo,
I Nijemac seljak gata:
“To groblje jest Hrvata.”

A pitaš li ga za Hrvate,
I kakvo da su pleme,
Osvrnut će se čudan na te,
Na grobove te nijeme:
“Divljaci valjda, ne znam, šta su,
Al’ znam, u davnom nekad času
Tu pobiše se ljuto,
A sada grob im nuto!

Bje, kada silna vojska Šveda
Na njemačku se slegla,
– I s njima došla glad i bijeda, –
Svud davila i žegla,
Svud vidio si sela plamen,
I jadnom puku bilo “Amen.”
Tad, gosti nepoznati,
Navališe Hrvati.

Da, bilo ih je kao pijeska;
Na Švede četa hrupi,
Sa rojem roj se bijesno streska,
I čvor se krvav skupi;
Tu bilo sječe do tri dana,
Tu švedska slava pokopana,
Hrvaćanin ju smrvi, –
Sad njega jedu crvi.

Al’ svakog sedmog ljeta tude,
Kad crne sjene gmižu,
Junaci mrtvi pak se bude,
Iz grobova se dižu,
I u dva stanu bojna reda:
Hrvata vidiš, vidiš Šveda,
Visoko gor’ u zraku
Junaka prot’ junaku.

Nad poljem bijeli mjesec sije,
A vodom srebro bljeska,
Tu razdrt stijeg se vjetrom vije,
I nož se, puška ljeska;
Crveni plašti zrakom lete,
Drhture Šveda oklop-čete,
Trubalja rik se ori,
A bubnja grom gromori.

Oluja urla, zrak se trese,
Dubine zemske cvile,
Duhova čete sraziše se
Bjesnoćom davne sile,
I čuješ prasak, zveket mača,
I čuješ kletve, čuješ plača;
Al’ kada ponoć mine,
Sve u grob davni gine.”

Oj davna pričo, ja gonetam
Kroz magle prošlog doba,
Zašt’ mira ne ima našim četam
Sred dal’kog, stranog groba,
Zašt’ sjene te se i sad bude;
Ne pitaju li žive ljude:
“Oj zašt’ smo glavu dali?
I ovdje u grob pali?

Da, dusi vrlih pradjedova!
Probudiše vas sluti,
I jeknu u grob trublja nova,
Gdje bojak planu ljuti.
Vi rasijane svijetom čete,
Svom grobu pak se otimljete,
Donijeti željne nama
Žestinu starog plama.

Oj stari dusi! Dom vas zove
Na brijege hrle Une,
Ded vratite nam kraje ove,
Gdje rob tirana kune;
Gdje i sad traju turske stope
S blagoće dične Europe – – –
Vaš duh nas neka jari,
Hrvati dični stari!

Vijenac, 1878.

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.