• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Gvozdansko

Vinko Vrbanić

Đulad vjetar sjeverac razmeli. Biti će dana promrzlog, očajnog. Vidim bijele čuperke kose i poneku pletenicu ispod uvrpanih krpa. Porculanska dječja lica, ženama spavaju oči, usne bijele, muškarcima umotane ruke stežu, vjeđe spržene. Ni njiska niti laveža. Zar smo ih ama baš sve potrovali? Sve to bolan u neku rupu, rupetinu, mrak, ponor, bezdan. Lijepo ruke oprati. Umrli po svom, a mogli su. A šta su bolan mogli? Da položim dukate sklopim oči svakom sramota me. Ne ide. A mogli su. A šta su bolan, mogli? Svašta. Aha, u Koprivnici ili Varaždinu: gvirc, kuvano vino, licitarska srca, medenjaci, one svoje milostive oči svrni odvjetnice naša u kapeli. Hajde pjesma nek se ori! Pa da, poslao bih ramazanske halve s orasima za svetog Nikolu. Zubi trnu, djeca vole, nek se raduju. Ako i ja sam. Majku mu baš mi se jedu medenjaci.

– Dva tovara srebra!

– Koliko?

– Dva tovara.

– Ljudi, bolan.

– Trista i pet.

– Pali svijeće. Trista i pet. I popa i tamjana.

– Odakle, bolan?

– Stvori, rodi, izmisli. I rake i križeve. I da bolan ćutiš. Šapući.

– S čime?

– Lopatom, testerom, štapom i kanapom, de bolan razmisli snađi se.

*

Taman što je prior kazan s prelijepim čobancom blagoslovio, uđe u kujnu Jozo, samostanski kmet, sve hučući u ledene ruke i za trpezu sjede. Brat Petar, samostanski kuvar, još jedan sahan i kašiku na trpezu postavi da vruću čorbu s kmetom podijelimo.

Obavijestio nas Jozo da dok je na Požeškoj gori kljuse za lije i kune zlatice postavljao, hodžu sreo koji se po brdima, eno, kao i obično s bećarima lomata da jelena ustrijeli. Hodža je rekao da se Martololozi oko Ružice, starog grada, hvastaju da su vatre pod kuće u Pleternici i Orahovici podmetali orni za hajdučiju i pljačku, dok se turska sila oko Sulejmanovog mosta kod Darde i Osijeka s Nikolom Zrinskim u boju nadmetala.

Dodao hodža još i to da je serdar s ordijom rano zorom u Gvozdansko ušao po cičoj zimi da se jezivi prasak raspuklih stabala bukvi kod Majdana čuo. Kažu ljudi da mu je suza na opako lice iz oka kanula čim je ugledao smrznute rudare, žene i djecu kako u rite umotani na zidini diljke i palaše još uvijek u rukama stežu. Odmah naredi da derbendžije u kapeli trista i pet voštanica zapale, trista i pet križeva od hrasta tesari sastave, argeti trista i pet raka u tvrdoj zemlji kako znaju iskopaju i da svećenika pavlina iz Zrina telal hitno dovede da se u molitvi Gospodinu za duše siromaka zauzme, kandilo zapali i trista i pet mrtvih tijela svetom vodicom poškropi da u vječnom miru počivaju.

Jozi se grlo steglo pa naglo zaćuta i tako smo u mukloj tišini jedno pola sata vruću čorbu srkali, hljeb raženi u pune tanjure umakali i kazan bome dobro praznili. A onda kmet rukavom usta obrisa, od trpeze ustade i potiho reče: “Rekli su tko su. Braćo, pomolimo se.”

Autor: Vinko Vrbanić

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Autor Vinko Vrbanić

Vinko Vrbanić rođen je 1951. u Novom Varošu. Proveo je svoj život kao radnik i borio se oko tri godine u borbenoj zoni za vrijeme Domovinskog rata. Nakon toga radio je u građevinarstvu i započeo pisati iz hobija u 2009. godini. Godinama živi u Vinkovcima i nedavno je otišao u mirovinu. Objavio je tematski odvojene novele "Furmani - Sokolov let", roman "Glasovi u šumi" i kratke priče u časopisu "Moji Vinkovci", zbornicima "Dar domovine" i "Darežljivo srce".Njegova priča "Kuga" je, kao i objavljena priča "Beograd", samo jedna u nizu dnevničkih zapisa pisanih manje za promišljanje ili zabavu, a više za stilsko poigravanje orijentalnim vokabularom i rečeničnim ritmom.
Kompletna biografija >>

Reader Interactions

Komentari

  1. Zdenka Bilobrk kaže

    31.8.2018. kod 09:57

    Ovo je poput starog, dobrog vina, koje ima miris
    murvače bačve, kupina i drinjina,
    kojeg čaša ti je malo, a domaćin neda više,..

    Odgovori
    • Zdenka Bilobrk kaže

      3.9.2018. kod 14:04

      …Sa trpkim, bremenitim, mirišljavim riječima,
      koje bude sjećanja i nose u sebi čeznutljivi dah
      minulih vremena…

      Odgovori

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.