Indira Buljubašić rođena je 1962. godine u Sarajevu, u Sarajevu živi oduvijek i zauvijek, kako to voli reći. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je 1984. godine diplomirala na Odsjeku za južnoslavenske književnosti. Cijeli svoj radni vijek vezana je za školu. Razred i učenici su, nakon njene obitelji, njena najveća ljubav. Nakon petogodišnjeg podučavanja učenika, obavljala je poslove ravnateljice dvije osnovne škole. Radila je to šesnaest godina (uključujući i ratne godine), a onda se prije deset godina ponovo vratila u razred.
Udana je, majka dvojice sinova.
Indira Buljubašić najčešće piše o stručnim temama, vezanim za suvremeni pristup podučavanju, ali piše i o temama iz svakodnevnog života, koje objavljuje na portalu logicno.com.
Priča “Obična sarajevska priča”, nastala je 2012. godine. Trebalo joj je punih 17 godina da bi mogla progovoriti o ratu. Priča je osvojila drugu državnu nagradu na natječaju “Žena/majka u vihoru rata”, koji je objavio Rektorat Univerziteta Sarajevo.
Riječi autorice za one koji odluče pročitati priču:
“Moj stariji sin s kojim sam, kad je imao 5 godina, prepuzala aerodromsku pistu, sem što je i dalje zaljubljenik u oldtimere, danas radi u turističkom kompleksu Tunel spasa, tik uz, i nešto ispod, aerodromske piste. Sudbina je htjela da je gleda svakodnevno. Rado će popričati s vama koje put možda nanese tamo.
Moj mlađi sin, rođen u jeku rata, danas je master novinarstva i radi na TRT – u Istanbulu.
Moj muž, stopostotni ratni invalid, planinari i donosi mi gljive i planinske trave.
Ja sam i dalje sretna žena.”
Djela: Obična sarajevska priča
Odgovori