Ispod lipe, dan je bio blagi,
Igralo se lijepo dvoje dragih;
Kada im je igre dosta bilo,
U oči si stali gledat milo.
Bože dragi, kad se dugo gleđe,
Umore se one tanke vjeđe,
Klonu dolje, jasne oči skriju,
Te već ne znaš, da l’ to zvijezde siju.
Nato dragi usred sjete nujne
Stanu tražit, gdje su usne rujne;
A kad su ih lijepo razaznali,
Još su ljepše – ljubiti se stali!
Al to mila ružica u sjeni
Spazi, te se odmah zarumeni,
Šapne drugoj, neka vidi mala,
Kakvih ljudi sve čine skandala!
Objavljeno: 1890.
Odgovori