Ivan Marinac rođen je 1995. godine u Zagrebu. Završio je Poštansku i telekomunikacijsku srednju školu i trenutno je student prve godine Pravnog fakulteta na sveučilištu u Zagrebu.
Od kada ga je majka upoznala s čarima pisane riječi, čitanje i pisanje su postali njegov hobi i strast, iako se tek nedavno počeo upuštati u pokušaje objavljivanja kratkih priča. Uzore pronalazi u piscima kao što su Tolstoj i Dostojevski, a i filozofske knjige mu pružaju inspiraciju. Najdraže djelo koje je ikada pročitao i koje je ostavilo najveći utjecaj na njega jest “Tako je govorio Zarathustra” od Friedricha Nietzschea. Trenutno radi i na većem proznom dijelu čija će se radnja odvijati u distopijskom post-apokaliptičnom svijetu.
Osim što črčka po papiru, ostatak slobodnog vremena provodi u potrazi za značenjem života ili s društvom na kvartu, ispijajući kave, te pričajući i radeći gluposti. Ukratko, profesionalno krade Bogu dane!
Djela: Ptice i ljudi
“Ne čitajte djeco filozofiju, pomutit će vam pamet” bila je poruka jednog od poznatih kanadskih komentatora, Rexa Murphya. Klišei poput goluba, jantarnih očiju, ptice bez krila, čovjek bez svrhe, zamračene sobe, uzmi stvarnost kakva jest popabirčeni od Biblije, Dostojevskog, Prousta, Baudelaira, itd. su opasni i treba ih se osloboditi kao stjenica ili peruti čim prije.