Svaki dan parkom
Odzvanja ime dječaka koji živi na trećem katu moje zgrade.
Uvijek saznajem koliko još zadaće mora napisati,
S kim se potukao,
Dopušta li mu majka da večer provede kod prijatelja
Ili hoće li podijeliti bombone koje je zaradio pomažući mi
pri restauracijama na klupi.
Ime mu je parkom odjeknulo tri puta,
I već sam ih poželjela upozoriti da danas nije dobar dan.
Sad ih gledam,
Love se po parku,
Vrište,
Smiju se,
Gađaju lišćem.
Naizgled jedan relativno sretan dan.
Nitko ne bi pomislio da su jutros njegovog oca
Iz stana iznijeli radnici pogrebnog poduzeća.
Autor: Ivana Lulić
Odgovori