Jelena Ravlić Papec rođena je 1978. godine u Zagrebu, gdje je živjela do svoje osme godine. Od tada živi u Zaprešiću, gdje je završila osnovnu školu, a potom maturirala na Zdravstvenom učilištu u Zagrebu. Unatoč srednjoškolskoj zdravstvenoj naobrazbi, upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu na kojem diplomirala politologiju, s obzirom na to da je još od rane mladosti otkrila ljubav prema društvenim znanostima i analiziranju društveno-političke zbilje kao i pisanju pjesama na tu temu.
Kao apsolvent volontirala je u radu mladeži jedne parlamentarne stranke te organiziranju i vođenju tiskovnih konferencija, ali nije se zadržala u političkom djelovanju. Naime, unatoč snažnim htijenjima za pridonošenjem boljitku društva i nastojanja da ostavi traga u činjenju promjena za opće dobro, uvidjela je da partikularni interes nažalost teško ima prođu u surovoj političkoj zbilji te se čini idealističkim pristupom pa čak i utopijskim nastojanjem mlade osobe u “staroj areni prljavih igara”.
Udana je za supruga Tomislava, najboljeg prijatelja iz srednjoškolskih klupa; majka je 14-godišnje kćerke Paule i zaposlena je u jednoj banci u Zagrebu kao Voditelj Odjela domaćeg platnog prometa.
Još od osnovne škole gaji ljubav prema poeziji odrastajući uz Oliverove pjesme, čitajući poeziju Cesarića, Šimića, Ujevića, Matoša te pjesme brojnih drugih književnika. Također, uživa u pisanju pjesama. U mladosti je pisala pjesme na engleskom jeziku o životu, promatranju društva i pronalaženju smisla ovog svijeta, a sada u zrelijoj dobi piše pjesme pretežito ljubavne tematike.
Svoje pjesme nije nikada obznanila drugima, do slanja odabranih uradaka portalu Književnost.hr, s obzirom na to da ih prvenstveno smatra rezultatom osobnog zadovoljstva u pisanom izražavanju misli i emocija, sumnjajući pritom da bi drugi u njima prepoznali istinsku znakovitost koju ona osjeća pišući ih. Kao najveću nagradu za sklonost prema poeziji, osim osobnog zadovoljstva, smatra uspjehom u jednom vidu odgoja svoje kćerke, odnosno što joj je uspjela usaditi ljubav prema čitanju, poeziji te hrvatskom jeziku.
Želja joj je uspjeti odvojiti više vremena za čitanje i stvaranje poezije, kao i za kulturno uzdizanje u ovoj turbulentnoj svakodnevici kojom počesto upravlja prezaposlenost i užurbanost modernog društva, a ujedno se možda u starijoj dobi i afirmirati u poetskom stvaralaštvu.
Djela: Dubina prolaznosti
Odgovori