Pjesnik Ivan Sokač objavio je novu zbirku poezije “Kiše u travnju”, u nakladi Lara iz Zagreba. Sokač je višestruko objavljivani i nagrađivani pjesnik iz Beograda, ali porijeklom Međimurac, što je vrlo važan motiv cijele ove zbirke. Do sad je objavio deset publikacije beletristike, te je nagrađen ordenom Antona Pavloviča Čehova. Objavljen je u srpskim, ruskim, njemačkim i švicarskim publikacijama i antologijama te je član Udruge književnika Srbije.
Evo što je o njegovoj zbirci rekla lektorica, magistra Štefanija Kožić:
“Kiše u travnju. Međimurju i mojem ocu zbirka je poezije etabliranog pjesnika Ivana Sokača. Kao što i sam naslov zbirke sugerira, riječ je o lirskim pejzažnim pjesmama koje su vezane za Međimurje, ali istovremeno prožete intimnim temama. Zbirku prvenstveno odlikuju opisi pejzaža, posebice Međimurja, ali se u podlozi nalaze snažni osjećaji koji su, između ostalog, potaknuti nostalgijom za rodnim krajem:
“Srce bez zemlje pusto je i samo.
Kao dijete bez majke
koja je daleko…
Nema mi doma, nigdje…”
Uz nostalgiju tematizira se i povratak u zavičaj, ali i otuđenost od rodnog zavičaja:
“Postao sam tuđin svuda gdje me ima”, što uključuje i elemente zaborava i odlaska.
Cijelu zbirku pjesnik uokviruje motivima povezanim s vodom, koja simbolizira život, poput potoka, rijeka, mora, oceana, kiša itd. Kroz opreke svjetla i tame, dana i noći, neba i zemlje, smijeha i suza dotiče se promjenjivosti svijeta. Pjesnik naglašava duhovni aspekt čovjeka tematizirajući ljudsku dušu i um, a bavi se i univerzalnim temama čovjekovog položaja u svijetu, smislom i besmislom, odnosno potragom za smislom.
Posebnu pozornost pjesnik posvećuje rimi i ritmu, ali i stilskim obilježjima, pogotovo slikovitim metaforama:
“Dan za danom
jestivoga stida,
kida vrijeme nesito bez duše.”
Bez obzira na to što zbirkom prevladava pejzaž, radi se i o intimnoj lirici. Ponekad je riječ o obraćanju “njoj”:
“Tek se sjetim kada legnem
da si ti to blago moje.”
A ponekad samome sebi i vlastitim emocijama. Visok stupanj autoreferencijalnosti:
“Prevest ću i pjesmu ovu.”
“To je samo pjesma. Boli dok je pišem…” očituje samosvijest autora o vlastitoj perspektivi sebe kao pjesnika, a tome svjedoči i sam naslov pjesme “Pjesnik”. Autor u iskrenoj maniri opisuje život pjesnika i izvor svoje inspiracije:
“Pjesnik bez tuge ne vrijedi.
Zalud mu dani i riječi.
I pera i misli što troši.”
Ključni su osjećaji koji vode pjesnika u njegovom pisanju tuga i sjeta, ali i ljubav:
“U meni ne živim samo ja.
Već još netko, tko voli i diše.”
Zbog svega navedenog, zbirka je vrlo kompleksni odraz pjesnikovog duha koji je motiviran potragom za vlastitim smislom života. Čitatelj pomoću ove zbirke kroz suosjećanje s pjesnikom može i sam krenuti na put samospoznaje.“
Odgovori