Ksenija Pranklin rođena je u Zagrebu 1980. godine. Nakon završene Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica putovi su je odveli u smjerovima ekonomije i tržišta. Unatoč tom dugom putovanju i dalje je svoje misli pretakala u riječi te ih bilježila na papir.
U svom malom opusu, za koji je smatrala da još nije vrijeme da ugleda svjetla dana, čuvala je uratke u neobjavljenoj kreativnoj arhivi. Inspirirana dobrim, lošim, smijehom, tugom, svjetlosti i tamom, brzinom života, recesijom duha i raznim traganjima, dalje je nastavila igrati tu neiscrpnu igru riječi.
Poseban izazov joj predstavlja stvaranje kratkih priča. Suočena sa surovom stvarnošću, stvara kratke priče koje znaju dotaknuti i ono najtamnije u ljudskom duhu, a opet pokušava probuditi i ono malo dobrog što je preostalo u čovjeku. Dok joj misli bježe iz te stvarnosti, mašta je potiče na stvaranje dječjih kratkih priča kao dokaz da se u svakom biću, bez obzira na godine, još uvijek nalazi maleno zaigrano dijete željno zabave.
U vrtlogu gimnazijskih dana, umjetnički izazov joj postavlja sama gimnazija, koja okružena osobljem tog iznimnog afiniteta kreće u poticanje autoričinog stvaralaštva. Zato pisanje nikada nije stalo, ono se uvijek kretalo i još se kreće. Možda će se u autoričinim pričama osjetiti utjecaji Dostojevskog u njegovim danima “Zločina i kazne” ili pak zabavne priče koji raspršuju dječji um iz bezbrižnog autoričinog djetinjstva. To je dio pravca kojeg će autorica i dalje predstavljati čitateljima.
Djela: Posljednje bankarevo putovanje; Presuda; Otočanka Žana; Flush Gordan
Čestitam!
Hvala, Kristijan! 🙂
Odlično, čestitke autorici 😉
Hvala, Pavla! :*
Interesantna mlada autorica s odličnim izražavanjem. Na vrlo spretan i lagan način ulazi u detalje i čini radnju napetom i suvremenom! Ima ”ono nešto” što je čini jedinstvenom i prepoznatljivom. Ostavlja svoj umjetnički pečat i igra se dubokim rečenicama što navodi u ozbiljnost shvaćanja pisanja i time isprepliče radnju. Nadam se da će se prepoznati rad ove autorice i da ćemo uskoro iamti u ruci tiskano izdanje njenih radova! Sretno!
Hvala, Vedrana!
Ove kratke priče su mi pravo otkriće. Napeta radnja, suvremene teme, autorica ima smisla za detalje i psihologizaciju likova. Nadam se da ću ugledati i tiskano izdanje zbirke kratkih priča ove autorice.
Zašto jednostavno ne pišeš?
Pusti sve ovo nakaradno oko sebe i piši
Nemaš uvijete?!?
Moja najdraža profesorica Zorka Turkulin mi je pričala o svojem školovanju uz puno braće u Petrinji. Nije bilo uvijeta za učenje, pa se zatvarala na zahodu i učila.
Bila je jedna od rijetkih profesora na školi, većina je bila podobna