Ksenija Pranklin

Ksenija Pranklin rođena je u Zagrebu 1980. godine. Nakon završene Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica putovi su je odveli u smjerovima ekonomije i tržišta. Unatoč tom dugom putovanju  i dalje je svoje misli pretakala u riječi te ih bilježila na papir.

U svom malom opusu, za koji je smatrala da još nije vrijeme da ugleda svjetla dana, čuvala je uratke u neobjavljenoj kreativnoj arhivi. Inspirirana dobrim, lošim, smijehom, tugom, svjetlosti i tamom, brzinom života, recesijom duha  i raznim traganjima, dalje je nastavila igrati tu neiscrpnu igru riječi.

Poseban izazov joj predstavlja stvaranje kratkih priča. Suočena sa surovom stvarnošću, stvara kratke priče koje znaju dotaknuti i ono najtamnije u ljudskom duhu, a opet pokušava probuditi i ono malo dobrog što je preostalo u čovjeku. Dok joj misli bježe iz te stvarnosti, mašta je potiče na stvaranje dječjih kratkih priča kao dokaz da se u svakom biću, bez obzira na godine, još uvijek nalazi maleno zaigrano dijete željno zabave.

U vrtlogu gimnazijskih dana, umjetnički izazov joj postavlja sama gimnazija, koja okružena osobljem tog iznimnog afiniteta kreće u poticanje autoričinog stvaralaštva. Zato pisanje nikada nije stalo, ono se uvijek kretalo i još se kreće. Možda će se u autoričinim pričama osjetiti utjecaji Dostojevskog u njegovim danima “Zločina i kazne” ili pak zabavne priče koji raspršuju dječji um iz bezbrižnog autoričinog djetinjstva. To je dio pravca kojeg će autorica i dalje predstavljati čitateljima.

Djela: Posljednje bankarevo putovanje; Presuda; Otočanka Žana; Flush Gordan