Uplašio sam se kada sam na eglenu/1/ kod Uleme čuo da su nekoliko kuća u Vučjaku spalili jer su neki mu’mini/2/ od kuge pomrli. Još su rekli da se krečane za mrtva tijela u čaršiji pripremaju kako se zaraza ne bi širila. Odlučio sam da se s Azrom na konak uz Orljavu privremeno preselim dok ova pošast čaršijom ne prođe. Đuru pošaljem u Pleternicu da kod ćerke služi, ali izmećarku/3/ Maru u kući ostavismo da fukara u nju ne provali i pokrade sve dobro što smo do sada stekli.
Ujak/4/navratio da nas obavijesti kako je u čaršiji bio i vidio mnoga kužna tijela u krečanama. Još je dodao da je cijena hrani skočila, da grah košta dvostruko i da se roblje na bazaru skupo prodaje. I evo, nisu ni dva dana prošla kada nam ćerka po nekome javi da Đuru hoće na bazaru prodati jer je čula da petnaest dukata za roba može dobiti. E, vala su djeca bezobrazna i na dukate lakoma!
Rekoh Azri da na teferič ajane pozovemo i na eglenu savjet u vezi prodaje roba čujemo. Ali mi se hanuma usprotivi jer misli da ćerki petnaest dukata na ruke izbrojimo i Đuru na konak vratimo. Dodala je i to da dukate u džennet/5/ nećemo sa sobom ponijeti pa je bolje da ih ćerka troši nego da ih se fukara dohvati. I tako se za tri dana Đuro u avliji pojavio i odmah prihvatio sjekire da drva nacijepa. Znao sam da je gladan iz Pleternice došao, jer ga je ćerka sigurno tvrdom projom i cabrenom čorbom od kupusa hranila. Stoga sam mu dao vruću pogaču i ćasu meda da sve to u slast pojede i snagu povrati.
I, eto, dok još kuga po gradu hara, vele da je Serdžada iz esnafske kuće Mamića gatre na srdžali pendžeru haremluka strgala i s đaurom/6/ Ivanom Pavićem na čilašu od kuće pobjegla. Još i to kažu da su se u Varaždinu kod papaza/7/ vjenčali i da se Serdžada, Allahovo lice ne vidjela, Magdalenom od sada naziva.
Čujem da je serdar ordiju skupio i u Banja Luku otišao da đaursku pobunu smiri. Vele da su se papazi i Martolozi/8/ u Bosanskom vilajetu oko bradarine/9/ zakrvili, nakon što su požeški hajduci u Nevesinju karavan napali i u metežu grčkog patrijarha Evrema ubili. Još i to kažu da Ferhad nije birao, već je i jednima i drugima glave skidao i mnoge vladike i fratre na kolce naticao. Još i to kažu da je u Banja Luci prije odlaska na Gvozdansko takav teferič za ordiju napravio da se hiljadu janjaca s Kozare dotjeranih na ražnjevima peklo.
A, onda pukla vijest da Pleternica i Orahovica gore i da neko bijesno štene, po imenu Nikola Zrinski, pod Padišahov most na Dravi vatru podmeće. Sutradan, došla nam na konak ćerka s Ibrom u taljigama, oboje poderani, umorni i gladni. Kažu da su đauri od Pleternice zgarište napravili i minarete sa zemljom sravnili, dok su se mu’mini u bukovoj šumi kod Sulkovaca skrivali. Vala, baš čudno da insani u svakom metežu uvijek božije kuće prve zapale.
/1/ razgovor
/2/ vjernik
/3/ sluškinja
/4/ fratar
/5/ raj
/6/ kršćanin
/7/ katolik
/8/ paravojska kršćanskog porijekla
/9/ dadžbina pravoslavnim svećenicima
Autor: Vinko Vrbanić
Zdenka Bilobrk kaže
4.6.2018. at 12:41Za mene iznimno zanimljivo, pošto već u startu podsjeća na Andrića, točnije, tematski je naslonjeno na ono vrijeme o kojemu je Andrić pisao.
A šteta da je ovdje samo izvadak, imam dojam kako bi ovo moguće moglo biti i originalno.
P.S. Samo bih ovdje išla bez onih navodnika il’ što bi ovo već bilo. Nema nikakve potrebe za pojašnjenjima. Samo se gubi čar.
Mato Vrbanic kaže
7.6.2018. at 05:55Nije slučajno do ste se susreli na ovom sajtu, sudbina opet upliće svoje prste. Vaš hajduk Andrijica is Polja Sinjskog i Vinkov hajduk Ivo (Furmani – Sokolov let) također iz Polja Sinjskog. Bogu hvala da je netko oživio legende (i spjevove) o hajducima u hrvatskoj književnosti, koji kao da su maknuti is povijesti, kao da ih nikada nije ni bilo. Dobro su nam maznuli i Asanaginicu, što je priča za sebe. Vinko je bio u dilemi da li da stavi pojašnjenja ili ne, iz razloga koje ste naveli, ali opet bona ispalo kako ispalo, ne valja plakat za prolivenim mlijekom.
Zdenka Bilobrk kaže
7.6.2018. at 11:37Ne umije svatko pisati na ovakav način poput Vinkovog ( rekoh, da mi je prekratko za potpuni doživljaj ), pogotovu, odmaknuti se od već viđenog koje smo nekada u mladim danima čitali.
A za dočarati miris toga mjesta ( da ne kažem vilajeta ) i atmosferu toga vremena i jesu one označene riječi, čiji smisao-čak i da neznaš značenje-ipak kroz priču dokučiš. I tu je ta čar.
Inače, ima već jako dugo da malo ili nikako čitam, a ovaj Sokolov let bih sad tako rado pročitala, pa vas molim gdje ga se može naći. I baš je navezan za Sinjsko polje?! O, pa moja djeca će se oduševit kada čuju! Super!!!
Zdenka Bilobrk kaže
7.6.2018. at 13:18Tila sam je naručit, no, nema je. Iz VBZ-a su me poslali na Superknjižaru i Ljevak.
A taj izdavač ‘Modimac’-ne vidim kako doći do njega…
Zdenka Bilobrk kaže
8.6.2018. at 09:13Koliko sam vidjela, jedino vi g.Mato i moja malenkost- komentiramo? Možda nas je i previše ovdje, kad od ostalih nitko ništa…A pretjerano je i ovo što komentare puštaju tek nakon 24 sata.
Kako god, malo je glupo da ja vama napišem u četvrtak i onda mi odgovor stigne u petak. Isto kao da ide na magarcu.
Jedino ako intencija Urednice nije, da se Portal što češće otvara..?
Zdenka Bilobrk kaže
11.6.2018. at 08:33Hoću, piepisala sam a vi sad ovu adresu izbrišite.
Pozdrav.