Mjed jest mekana na štitovima Grka
kako bi mač vaš ostao u njima zaglavljen
Napuštajući gorući Pergam
Proročanstva osujećena morskim zmijama
Predak Europe
na koncu svojeg života
postaje bogom
Kao otkriven iskopanom skulpturom
(ophioukhos izgubljen znak)
Ovdje, naša Adamah
započinje Drvo znanja
i Tlapnja koju je grijeh čitati
Što li je hebrejska Umjetnost?
Postoji li sumrak mašte?
Anđeli postadoše bogovi
narodima koji misle dakle jesu
Shekhinah Šabatska Mlada
A Rim bješe vrt zlatnih jabuka
između istoka i zapada
Sa svjetiljkom umjesto krune
Zapad – kiša
Sjever – robusnost
Istok – mir i svjetlo
Jug – toplina
Za držača zmije 13 je bio nesretan
A Fama je najživlja božica
i uvijek ju je lako proizvesti
Druga bješe Usura
Treća more u kojem se kreće Sunce
i eksperiment ubija faraona
Ne slušavši opomenu Laokoonta
Druga kušnja smrti bila je žena
I Joba je njegova žena kušala
Ali glas bogova bio je kao vjetar
u jedra prema zapadu
Anđeo koji posta Jupiter
u slavu Rima
Prema vlastitim apetitima
Antikrist Nietzscheov
Takvo je Kraljevstvo
Takav je Kapitol puta bez slobode
Bez Tolerance
A takvo i novo Carstvo
Zadužbina Ilija
I zmije su na koncu opet te
koje sjeme zametnu
Majstore Michelangelo, reče
Taj posao nadilazi tvoje mogućnosti
ali sada ipak budi sjeme zapada
Koliko god su umislili pietas
Eneja, jedini preživjeli vođa Trojanaca
Uzima Latinjanku Laviniju
od svih žena koje ga zvahu
poslije Kreusine sjene
I zajedno udariše temelje
Stari Laokoont, svećenik Posejdonov
bješe u pravu za Grčku
bješe u krivu za nasljeđe Ilija
Europa sad vrvi
ali koliki je doseg Laokoontov?
Eneje?
Još samo zrnce
za razgovor uz kavu
Stranputice nas odvedu
na hridi
na kojima sirene oglođu naše kosti
Od Europe ostaje tiho morsko prostranstvo
I vrpce boje iza čovjeka
Nošene vjetrom
sa zrncima pijeska
U spirali padaju krila pojedenog leptira
Čovjek nije koza da brsti
s bilo kojeg drveta
Žena Zemlja je ta
koja napuči muškarčevu pustinju praznine
I zov pučine
na kraju postaje neodoljiv
Lomi, lomi
i rađa
Autor: Gabrijel Barišić
Odgovori