Lily Laum pseudonim je spisateljice rođene u Osijeku, koja za sebe kaže da je četvrta generacija “Essekera”, što je za nju vrlo važno istaknuti jer su, prema njenom mišljenju, “Osječani različitog pogleda i ponašanja”.
U Osijeku je nakon završene građevinsko tehničke škole diplomirala na Građevinskom fakultetu. Tijekom cijelog školovanja plesala je folklor, bila u dramskim i literarnim grupama, igrala rukomet, odbojku, godinama aktivno ronila pri osječkom društvu za podvodne aktivnosti, obučavala mlade ronioce i imala nekoliko izložbi nakita koje je izrađivala od keramike kože i žice. Neprekidno je putovala i na natjecanja i turistički. Tek sa stvaranjem obitelji u cijelosti se, uz posao, posvetila kući.
Nakon rata, u svojoj građevinskoj branši krenula je u obnovu ratom uništenih obiteljskih kuća, zgrada i objekata. (G)Radila je u Vukovaru, Dalju, Aljmašu, Iloku, Vinkovcima, Slakovcima, Lovasu, Dardi, potom autocestu Dalmatina kroz Liku, a onda i četiri godine u domicilnim tvrtkama u Dubrovniku, sve s ciljem da prehrani obitelj. Plaćala je kuharice, spremačice, instrukcije djeci… Suprug joj je bio kući s djecom jer se razbolio i nije mogao raditi, a kada je njegova bolest uhvatila maha, Lily je ostavila sve i vratila se kući. Njegovala je supruga do njegove smrti. Nekoliko mjeseci prije naglo joj je umro otac, a potom mati i jedina baka. Četiri smrti u tako kratko vrijeme emocionalno su je, psihički i financijski dotukle.
Ali za sve to vrijeme Lily je svakodnevno volontirala za dobrobit svoga grada, radeći s građanima, posebno s djecom i starim i nemoćnim osobama. Iz ljubavi prema gradu i sugrađanima osnovala je stranicu “Prijatelji o Osijeku” na društvenoj mreži Facebook, koja sada ima preko 13 000 pratitelja. Kasnije je na stranici, uz pridružene admine, postavila niz bilješki o povijesti grada, sakupljajući slike nekadašnjeg izgleda grada. Na stranici je preko 14 000 slika grada i stotinjak bilješki povijesnih crtica. Kaže za sebe da je “uzdigla essekerski duh grada”, tako da danas gotovo svaka ordinacija, čekaonica, kafić, odvjetnički ured ili frizeraj ima bar po jednu sliku Osijeka kako je nekada izgledao.
Lily je organizirala sakupljanje igračaka za djecu, koje je dijelila uz prigodne priredbe. Sa svojim kolegama je postavila nekoliko specijalističkih izložbi, kako bi vratili duh grada. Izradili su i bojanku “Obojimo svoj grad”, kao i biciklističku kartu s ucrtanim mjestima za invalide. Lily je s nekoliko volontera osmislila i aplikaciju za evidenciju bicikala koja je zaživjela i u drugim sredinama.
Budući da je život bez novca nemoguć, Lily je trbuhom za kruhom otišla u Irsku. Tamo je neko vrijeme radila kao dadilja, sve dok se nije razboljela i vratila kući. Po oporavku je krenula put mora kako bi zaradila za svoju obitelj, posebno svoju djecu – njen, kako sama kaže “maleni svemir”. Samoću nove sredine, ljudi i običaja provodila je pišući pisma prijateljima. Zapisivala je svoja zapažanja, doživljene emocije i događanja. Svaka njena priča nastane iz nekog razloga, događanja ili razmišljanja i uvijek s nekom poukom. Cilj joj je kao spisateljici da pomogne drugima, jer ako je ona prošla pakao da bi nešto naučila, ne moraju to proći i drugi. Njena djela su kao maleni vodič rada na sebi koji govori kako ojačati i izdržati nemoguće situacije.
Lily je u riječi pretočila sva svoja seljenja, promjene poslova, istraživanja nepoznatih gradova, potragu za hranom, snalaženje u novim sredinama… Piše pod pseudonimom kako bi imala mir i bez rizika dalje radila svoj posao. Jako joj je važno sačuvati svoju privatnost, a oni koji je znaju, znaju je kao “dobrog duha grada”, ne povezujući njen lik s imenom.
Djela: Utočište u sebi; Putovanja završavaju povratkom kući; Stabilnost uma; To je bio samo san
Web: LoveWithNoLimits
Odgovori