Osjećam sunce u mozgu, kako me pali i žeže,
a hodajuć u želucu pljuska bljutava voda.
Udišem mirise vrele plastova sijena što leže
ispod blijedoplavog i vrućeg nebeskog svoda.
Gladuša suha se žuti. Žito pritisla omara,
a trava blijeda od suše runi se tek i gine.
Sjena je tanka i gdjegdje bljedilo umorno šara.
Nebo je vrelo sve bljec~e i kao bez visine.
Gore se daleke plave, kroz lišće trešnji i lijeska
planduju ovce u kupu, klikće pastirka hitra,
kljune ih po vuni mekoj, odleti do žarkog pijeska,
a vreli uzduh vrh žita stalno na nebu titra.
Ruše se obrovi mirno. Tišina svuda se širi,
kroz travu čuje se disaj i vlas se vidi plava,
a drenak prosiplje sjenu, dok iz njeg obješen viri
tobolac, kosa i šešir – umoran kosac spava.
Odgovori