Lucija Očko rođena je u Zagrebu 1998. godine, a danas piše prozu i poeziju. Pisanjem se bavi od djetinjstva i ono za nju predstavlja dodavanje duginih boja u sivilo ljudskoga uma. Na njeno stvaralaštvo najviše utječe Miroslav Krleža, čiji je opisi inspiriraju kod pisanja proze. Hrvatskog Antuna Gustava Matoša i španjolskog Federica García Lorcu smatra najvećim uzorima kod pisanja poezije, no posebnu inspiraciju daje joj zbirke pjesama poznatog glazbenika i književnika Leonarda Cohena.
Lucija sreću i utjehu pronalazi u opisivanju doživljaja, osjećaja i misli. Napisala je jednu zbirku pjesama i jedan roman. U njenoj zbirci nalazi se pokoji nedovršeni tekst koji čeka svoje pravo vrijeme.
Nakon završene srednje škole, Lucija je upisala studij prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, no jedina želja joj je studirati književnost na Filozofskom fakultetu, što će uskoro i ostvariti.
Zanimaju je mnoge teme, od Sumerana i teorija postanka do kvantne fizike. Smatra da je u životu bitno cijeniti i “skupljati” znanje te se prepustiti životnom toku. Najveću sreću pronalazi u malim stvarima koje ljudski život čine potpunim i tvore jednu savršenu cjelinu.
Lucija je još u ranoj dobi počela čitati različite knjige, od “Malog princa” do “Zločina i kazne”. Čitanjem ulazi u drugačije svjetove i to joj dopušta da po njima korača u autorovim cipelama. Do sada nije objavila niti jedno djelo, no nada se da će se to u bližoj budućnosti promijeniti.
Djela: Trag svjetlosti; Alegorija i svemir
Odgovori