Mario Lovreković rodom je iz Petrinje, a rođen je 23.10.1978. u sisačkoj bolnici. Nakon osnovne škole završio je srednju veterinarsku školu. U srednjoj školi počeo je pisati poeziju, a nešto kasnije i prozu. Kasnije u životu počeo je pisati i crtice, aforizme, minijature i članke.
Lovreković je član redakcije i kolumnist PS-Portala, te časopisa Zvezdani Kolodvor. Uz to surađuje s mnogim književnim časopisima i portalima, među kojima su i Helly Cherry, Afirmator, Metafora, Književnost uživo, Književnost.org, Black Sheep, Kvaka i Ubiq.
Lovreković je 2016. godine bio član žirija na književnom natječaju Vilinske priče u organizaciji BG Storytelling Club “Reč i glas” iz Beograda te član ocjenjivačkog povjerenstva i koautor zbirke kratkih priča na natječaju Grad ukletih, organizatora elektronskog časopisa Afirmator i izdavačke kuće Presing iz Beograda. Uz to, Lovreković je organizirao razne pjesničke natječaje za PS Portal i Zvezdani Kolodvor.
2015. godine Lovreković je objavio zbirku kratkih priča strave “Tamna strana užasa”, koju je izdala Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja. Prije i nakon toga objavio je cijeli niz proznih djela i poezije na raznim književnim portalima, zbirkama priča i natječajima.
Važnija djela su mu priče “Ljestve”, “Ono što će se nekada uzaludno voljeti”, “Zrcalo”, “Volim te, ubij me!”, “Dno”, “Jedanaesta”, “Zemlja”, “Djeca” i “Orgazam”; kao i pjesme “Negdje drugdje”, “Umrli”, “Ines”, “Tkat’ ću tvoje lice”, “Bez tebe”, “Kao nekada prije”, “Opraštam”, Žena iz tame”, “Uz smrt i tamu” i mnoge druge.
Djela: Pantera, Zaboravi me
Nista manje nisam ni ocekivala od tebe
Hvala Black.
Nisi se promijenio ni malo. Svaka čast.
Hvala ti Sanela. Promjene se jesu dogodile, ali prekasno, nažalost. Nisam te zaboravio, često te se sjetim. Hvala ti na svemu.