Isluženi augur tremovnikom
Nosi žaru s Jupitera likom.
I teška je, puna je sitniša,
Dadoše ga ljudi s okoliša.
Ovdje stoji statua Atene,
Uz nju dobra slika sove njene,
A u kutu do te mudre ptice
Sklonuo se mladić kriomice.
Kad ga augur spazi, on će njemu:
“Što ćeš, stranče, u tom božjem trijemu?”
Mladić veli poniknuvši nikom:
“Dobri – rad bih bio svećenikom!”
“Tako – znaš li službu?” “Kako ne bih!
Za tajnama žudim, reć ću tebi,
Pobjego sam iz očinjeg doma,
O, primi me, oče – primi odmah!”
Augur igra prstima po žari:
“Ti bi rado znao svete stvari?
Bene – ostat možeš, cijenit znamo
Dobru volju, daj se strpi samo.
Danas, radi pobjede nad Gali,
Jupiteru žrtven krijes se pali;
Zaštite se u bogova prose
I guske se u ophodu nose.
Slušaj savjet, uzmi žurno jednu,
I pristani, kad nosači grednu,
Počni zvanje. Teško je početi,
Per aspera k zvijezdam ćeš doprijeti.”
I mladića u dvorište voda.
Uze gusku i bijednome poda.
Taj se zbuni, ipak pticu hvata,
Pa s augurom nalegnu na vrata.
Putem misli: – “Po mudrome slovu
Podadoh za gusku Ateninu sovu.”
A ja mislim, ovo je početak,
Kom će konac biti augurski haljetak.
Odgovori