Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tijelom
I srcem mojim
Mir i tišina
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja
U stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Od mene su zvukovi
Kao i vukovi
Daljinama se skrili
Mir i tišina
Ni pomišljao nisam
Na klupu da sjednem
Nekad sam u prolazu
Krajičkom oka gledao u bijele kose
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim štap čuvaju
Mir i tišina
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Požutilo lišće opalo je
I slike iz prošlosti klize u mene
Ili su krive naočare moje
Ili se nebo nije umilo
O Bože dali sam vrata zaključao
Ili se vjetar umjesto mene uselio
Mir i tišina!
Autor: Željko Perović
Odgovori