Znam – ti misliš –
ovdje sad je njeno tijelo
Ovdje sad je njena sjena
Ovdje sad je njeno bilo
Dah i miris
Misli mijena
Duh što lebdi
nalik ptici krilo…
Ali!
To i možda jest i jednoć – tako bilo!
Dok su kose svezane mi bile
Dok su zjene slijepljene mi bile
Dok su krici zatomljeni dolje
Ipak
Vinuli se, vrisnuli ka gore.
Sada – kako krilato već pružaju se zrake
Koje tiču sunca sveđ života boje
Koje u svem stoluju i broje
Rasutost od MOJE
u kovitlac od TVOJE.
Ja to nisam htjela reći,
Htjedoh reći: Kreći!
Autor: Slava Rosandić
Odgovori