• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Na grudi prošlosti

Silvije Strahimir Kranjčević

(Proslavi starinarskog društva u Kninu 24. kolovoza 1893.)

Pjesnik

Majko moja – sve je mrtvo, sve je pusto,
Razvaline, kamen goli, trnje gusto!
Nad kraljevske nekad silne, slavne dveri
Vire danas lijeni crvi i gušteri.
U pô noći lijeće tuda sova plaha,
Slobodno joj i bez brige i bez straha!
Utrnuše davno ondje svijetla traci:
Stari zidi, pustoš stara i mrtvaci!

Vila

Ne kvasi mi, dijete, suzom groblje ovo,
Pod kamenjem sve je perje sokolovo!
Ne robovi i ne lanci oni kleti,
Da im tlače u dno groba pepô sveti.
Tu je usna davnog kralja na svom domu
Molila se za nas Bogu velikomu,
Sa kruništa barjak gordi krila od tri
Na hrvatskoj stajao je budan smotri!

Pjesnik

Majko moja – tu je pustoš, razvaline;
Gdje su stope silnog kralja iz davnine,
I banova i župana sablja hola,
Gdje li krila – uzdanica u sokola?
Ah, da, čujem u tišini, na kamenu
Kako li su molili se Svevišnjemu!
Kroz vjekove sve se truni kamen truli,
Molitve im davno, majko, nijesmo čuli!

Vila

Vjekovi su dugi prošli; zamre jeka,
Kad je četa klikovala iz daleka;
Sa prozora gledao ju kralju stari,
Novom slavom gdje mu krunu opet žari,
A pred dvorom stražar vjerni svjesno kroči,
Vjera mu je – čvrsta ruka, vjera – oči.
Slobode si čuva stojne zide svete:
Svoga kralja, svoju majku, svoje dijete!

Pjesnik

Majko moja – zar je tako, zar je palo
Sve što se je gordo nebu uspinjalo?!
Od sve slave zar li osta samo sjena
Što je baca uspomena sa kamena,
Sa razvala što nam kriju prah otaca,
Kazujući vječnu slavu tih mrtvaca?!
I dovijeka zar nam, majko, nema ništa,
Do kukati vrhu kama i grobišta?!

Vila

Vjeruj, dijete! Eno plamte gorski rubi,
Na rastanku sunce noći oči ljubi.
I nada se tako budi svježa, nova;
Po kamenju narod ljubi prah djedova!
Pa ruš’te se, stari zidi, miri davne,
U srcu nam nove kule niču slavne –
I svemu će suđen-danak jednom doći,
Svijest naroda neće mrijeti, neće proći!

Vienac, 1893.

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.