• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Na povratku kući (Susret)

Antun Branko Šimić

Susret

Sreo sam te, zlato. Tihana i laka
Uskom selskom stazom stupala si k meni;
Rosna, blijeda ruža i cvijet od maka
Smiješili se ljupko s tvojih grudi sneni’,
Dok iz sela našeg kao pjesma mraka
Brujili su zvuci otegnuti, lijeni.
Mi smo nijemi stali bez riječi i glasa,
S nama bješe Sreća toga ljetnog časa.

Modra poput mora do dva tvoja oka,
Što dršću i trepte ko trak rane zore,
Zurila su u mene. I bol se duboka
Rodi tad u našim dušama što gore
Tajnim plamom nekim… Sa brda visoka
Slazio je suton na njive i dvore.
– Čekala sam dugo!… ja ko sred polusna
Čuo sam, gdje šanu tvoja rujna usna.

I pošli smo, vedra lica, suzna oka.

Priča

Mi sjedili smo svi pod hrastom,
A noć je tako lijepa bila,
I punila nam čežnjom grudi
I u duše nam radost lila.

Tad poče priču Maca mlada,
Najljepša cura našeg sela:
– O bio nam je mladić neki
I djevojčica lica bijela.

Ah, voljeli se, smijali se,
Po gaju brali ruže rujne:
On kitio joj kose vrane,
A ona njemu grudi bujne.

Oko nas lišće uzdisalo
Ko otajnu da molbu moli.
Ja vidio sam: potajice,
Gdje moja cura suzu proli…

Al sudba htjela: njemu bilo
Da pođe od nje u svijet bijeli;
I pošao je… tu je luto
I uzdisao po dan cijeli.

Vijek čeznuo je samo,
Oh, načas vidjet lice njeno,
Al ne vidi ga dugo – dugo – –
I svrši priča. Sve bi sneno.

Svi šutjeli su nijemo – nijemo,
Blijeda bjehu naša lica;
I sve bi tiho, tek u dalji
Pjev čuo se je noćnih ptica.

Septembar

Kud ćeš u dalj tamo, plavokoso dijete?
Ta, vidiš dolje hara jesen rana
I bono venu gondža milovana
I žalobe tihi glasi nekud lete.

Oh, ja vidim na tvom licu posmijeh sjete
I bolan sjećaj vedrih prošlih dana,
Dok suza sja ti u dva oka vrana.
Zar već prvim časom odmah Bol te srete?

Kud ćeš tamo u dalj? Ostat ćemo amo,
Da čekamo tu jesen mutnih zjena,
Što u duši budi priče nevesele.

Al ti nemoj plakat! Ta, mi dobro znamo,
Da s nama vedra ostat će vremena;
Mi smo puni sunca i mladosti vrele.

Objavljeno: 1913. – 1924.

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.