Ne budi me, milo moje

Ne budi…
Ne budi me milo moje
Makar, već bi trebalo
popit nešto toplo
Možda crnu produženu
Ili bijelu s puno pjene
S tragom čokoladnog srčeka na sredini.
Naravno ako je raspoložen konobar
U našem podrumskom kafiću.
Znaš,
Ja ti zapravo ne volim kavu.
Pijem je iz nekog respekta
Ili prilagođenosti društvu oko sebe.
Na prvi pogled trivijalno,
no više kukavička gesta.
Ignoriranje svoga bistva.
Možda, još ni ne znaš
Kako uživam
U sitnim detaljima življenja.
Obožavam slasne zalogaje
Savijače od višanja,
koja se cijedi niz moj dlan.
Nepristojno, vrškom jezika
Pokupim ljepljivi sadržaj,
I osjetim ljepotu postojanja.
Ne budi me, milo moje
Jer, htjela bih još
Ne znati ništa.
Prividnom ništavilu
Dodat malo svoga bremena.
Da ne boli
Da ne peče.
Ljudi su neznanci.
I klonovi.
Malo ostade źivota u njima
Tek toliko da sočno opsuju vlast,
ma koja bila.
Zagledani u svoje androide
Opijeni tuđim životima i
crnim kronikama
i vremenskim prognozama.
A možda ću i ja
Iz solidarnosti puke
Ovlaš, ispod kaputa
prosurfati obično nebitne stvari
I mrzit ću se zbog toga.
Jer, to nisam ja.
Nemam Facebook prijateljica
nit virtualnog psa.
Ja volim biti živa
I nepredvidiva. I nedokaziva.
Zazirem od statičnosti i rutine.
Ne budi me…
ne budi me milo moje
Neka prođe vrijeme
bolesnih srebrnih ptica
Srušenih ideala
Jer, nestalo je krvi u obrazima
Opustjele tratinčice vrište.
Tko će da ih bere?
U zraku miris ne-mirisa
Osjećaš li da treba nam
Transfuzija života.
Ne budi me…
jer se nikako ne bih
još budila,
na neko vrijeme.
I nemoj se ljutiti.
I tako uspavana, ja ljubim.
Samo čekaj
Pusti da ne osjećam
Stvarnost Križa.
Samo da dišem,
da izađem rezignirano iz sebe
vukući blatnjavim asfaltom
masne i neprivlačne oblake.
Htjela bih se samo malo pricvrljiti.
Zakačiti za nebo. Visoko,
visoko. Prodisat duboko.
I prosanjati snove
Plitke i žive.
U rosom ispunjena jutra
hodati makadamskim stazama,
koje se račvaju
tamo negdje u bespuću.
I ponovno negdje spajaju.
Smočiti dušu u rijeci ljubavi
Nezamućene i čudesne
Od Boga poslane.
Kad sve to odsanjam
Možeš me probuditi.

Autor: Iris Aničić Bogi