Gle, kako su kuće lijepe i bijele
Kao neve mlade, što se stidno smiju.
Slatko dišu kruške i jabuke zrele.
Mlazovi se loze uza sljeme viju.
Nasred sela crkva. Sad se misa zbori,
Orgulje romone drhtavo i glasno;
Stotine se regbi uz njih grla ori
Dječijih i ženskih. to je tako krasno!
Na kamenom pragu mirno sjedi jedna
Djevica blijeda – tužna, nalik Boli.
Usnice joj tio dršću – možda moli,
Što li joj je, Bože, što je tako bijedna?…
I sve vruće biva. Po maloj terasi
Razlio se strasni val sunčanog svjetla.
U crkvi najednoć utihnuli glasi,
Tek u selu negdje kukurijek pijetla…
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori