U trenutku kad rekla sam
“Nima te”
Oglasilo se zvono na crkvi
Razaznajući zvon daljine
Zavede me
Da oćutim se k’o Petar
Nakon izdaje
Pa se upitah koja je moja
Dok valjuškam se u kupki pročišćenja
I kupaonica mi je ogledalo nima
Što leluja se u kadi travnato te
Kad uronim u nj svoja bosa stopala
Oćutim tratinu ispod dukat-mjesečine
Dok vrijeme mi curi kroz
Otvoreni krovni prozor Grada
Ja znam, nikada neću biti tvoja mlada
Zelena trena naslada:
Bez rana izranjam feniksasto
Autor: Ana Ceković
Odgovori