Njegoš Tomić autor je rodom iz Bosne i Hercegovine, preciznije Mrkonjić Grada, male kasabe nekad poznate kao Varcar Vakuf, koja se nalazi na pola puta kad se iz Slavonije zaputite u Split. Do nedavno se bavio pisanjem kolumni, ali budući da je ta forma u mnogočemu ograničavala njegovu stvaralačku slobodu, odlučio je okrenuti novi list i ozbiljnije se posvetiti pisanju poezije i proze.
Završio je Društvene nauke na Odsjeku za antičke i savremene civilizacije Univerziteta u Mesini, smjer arheologija. Ne voli za sebe reći da je pjesnik ni pisac, niti ima ambiciju da to postane, jer to bi ga učinilo robom “zvanja”, a svako zvanje sa sobom nosi neki nepotreban teret obaveze. On je samo čovjek koji osobna čovječanska iskustva mikro i makro svemira prenosi na papir. To mu omogućava da lakše živi. Ukratko, voli pisati.
Teme koje obrađuje u svojim pjesmama (i tekstovima) često su egzistencijalnog karaktera, mada se može reći da ne bježi ni od otvorenog zanesenjačkog i romantičarskog slavljenja ljubavi, prirode i života općenito. Sociološki fenomeni, filozofija i duhovnost također su česti suputnici njegovom procesu stvaranja. Trudi se prikazati svijet onakvim kakav zaista jest, bez filtera, nekad ciljano navodeći svoga čitatelja ka očajanju, ali nikada ga ne ostavljajući bez zrna nade da će mrak, kroz koji prolazi svaki čovjek i svako vrijeme, prije ili kasnije posustati pred stvaralačkom snagom svjetlosti koja uvijek pobjeđuje.
Do sada nije objavljivao ništa u tiskanoj formi, jer smatra da nije spreman za takav korak. Redovno se oglašava virtualnim kanalima koji mu služe kao neki vid suočavanja s kritikom, čiji je smisao da njegovo pisanje učini boljim i dostojnijim korica među koje bi jednoga dana trebao smjestiti svoje misli.
Do tad ga pratite i budite mu braća po riječi.
Djela: I niko te se ne sjeća
Odgovori