Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
– i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Objavljeno: 1932.
Odgovori