Nosim broj
rasutih sjećanja
unajmljenih gulaga
u zemlji bez zemlje
u zemlji bez ljudi
u zemlji u kojoj su djeca
prošlost
usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što puca od boli kad susretne ljubav
Nosim znak
omamljenih kostiju
okupanih vapnenačkom krvlju
u moru bez mora
u moru bez riba
u moru čiji su mornari
ideja
usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što traje više od vremena
Nosim dah
Radosne praznine
pred zagrljaj
Nosim laži
na površini pogleda
i masnih obećanja
Nosim slova
odbijenih pisama
i apokrifnih odjeba
Nosim sebe
i sva moja lica
usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što puca od boli kad susretne
ljubav
Autor: Boško Habuš
Odgovori