Antun Gustav Matoš je, za svog života, napisao otprilike šezdesetak novela i crtica, a otprilike pola je objavio za vrijeme svog života u tri različite zbirke pripovijesti:
- Iverje (1899.)
- Novo iverje (1900.)
- Umorne priče (1909.)
Nakon otprilike godinu dana nakon objave prve zbirke Iverje, Matoš je objavio i svoju drugu zbirku pod nazivom Novo iverje. Samo, ovaj put, se nije okrenuo mostarskom nakladniku, nego zagrebačkom. Zbirka je izdana u nakladi Franje Suppana (R. F. Auer) 1900. godine. Tekstove je priredio kritičar i dobar Matošev prijatelj Ivan Krnic (1878-1937) a posvećena je Matoševom ujaku dr. Ferdinandu Schamsu, koji je na lutriji osvojio veliki iznos i njime kupio dvorac Kaumberg u Donjoj Austriji gdje ga Matoš često posjećivao. S obzirom na to da je Matoš bio u materijalnim neprilikama, Ferdinand ga je pomagao i financijski, stoga mu je posvetom u zbirci jednim dijelom na ovaj način izrazio svoju zahvalnost.
Kao i u Iverju, druga zbirka Novo iverje sadrži ukupno šest (6) priča koje je autor objavio u raznim srpskim i hrvatskim časopisima u razdoblju od od 1898. do 1900. godine.
- [Posveta]
- Nekad bilo — sad se spominjalo
- U čudnim gostima
- Camao
- Božićna priča
- Iglasto čeljade
- Samotna noć
Uvodna priča Nekad bilo – sad se spominjalo je jedina koja nikad nije bila objavljena, pa je tako svoje svjetlo dana ugledala upravo tiskanjem u ovoj zbirci. Osim Nekad bilo – sad se spominjalo, najvažnija pripovijetka u zbirci je Camao za koju je Matoš i sam izjavio da mu je najbolje djelo koje je ikad napisao. Temelji se na autobiografskim motivima (sjećanja na ranu mladost i djetinjstvo, opisi prijatelja, javnih osoba). Radnja je smještena u Brezovicu (u djelu se spominje Hrastovac), mjestu izvan Zagreba gdje je Matoš uglavnom provodio svoje ljetne praznike. Novela je također značajna i po tome što je Matoš u nju odlučio uvrstiti i pjesmu Hrastovački nokturno, zbog čega ga se smatra osnivačem hrvatske umjetničke kajkavske lirike.
Camao je jedno od djela koje pripada jednoj posve drugoj vrsti novela. Radnja priče se odvija u Ženevi, a simbolički i značenjem spada u njegova najkompleksnija i najbogatija djela zahvaljujući kobnoj, neizbježnoj i fatalnoj ljubavi, ali i zločinu iz strasti.
“Papagaj” – koji Matoš koristi kao referencu po uzoru na svog najdražeg književnika E. A. Poea – “u Camau je simbol onog tamnog, dušmanskog u stvarima i životinjama, ubijajući, izdajući nas u najjačim našim časovima.” (A. G. Matoš u svom pismu naslovljeno na Milana Ogrizovića).
Odgovori