Koliko još kiklopa,
koliko još ljudi i njihovih oklopa,
koliko kostura i malih polinezijskih štakora,
koliko pitanja bez odgovora
trebate?
“Ne znam!” – odgovaraš zbunjeno
i kažeš: “Nije me briga.”
Pitaš: “Što vam je ljudi?
Pustite me na miru.” kažeš,
ali te ne čuju.
Umišljenih glava ima svuda,
a one na ništa ne misle, osim na sebe.
Ustvari,
tebi ne treba ništa, samo oni to još uvijek ne znaju.
Čini mi se da igra koju igraš
nema predvidljiv kraj i to ih zbunjuje.
Oni ne razumiju tvoj svijet,
iako im upravo o njemu piše u priručniku za uspostavu
odnosa s novim stanovnicima “otoka”.
Nema veze,
glavno je da ti uživaš u svemu tome.
Samo neka oni postavljaju pitanja
na koja je nemoguće odgovoriti.
Ako, kojim slučajem
zatrebaš pomoć pozovi me
Stručnjak sam za kiklope,
ljude u oklopima,
kosture
i male polinezijske štakore,
koji baš i nisu mali
i meni ne liče na štakore.
Ako, kojim slučajem
zatrebaš pomoć i ne dati se ništa,
ne dati se previše,
sklopi oči, opusti se,
koktel antipsihotika
samo što nije preuzeo tvoj mišljenje,
tvoj svijet u svemiru,
tvoje sve.
Autor: Igor Petrić
Odgovori