U tvornici ga crnoj kolo smlavilo,
Jedinca majke sijede. – Kad joj glas
O smrti stiže, uhvati si vlas,
I tisuć joj se boli srcem savilo.
Nad njenim se kućerkom nebo plavilo
I bješe vedar dan i ljetni čas
Izgarao je kraj u suncu vas.
– Pred pogledom se njenim bezdno javilo.
Doniješe ga ljudi, a u veče tiho,
S mjesečinom sjajnom… Sav je krvav bio.
Čekala ga majka s nijemim suzama.
Na nosiljci rosnoj sanjao je san
O posljednjem blijesku, mutan, užasan,
S kojega se njojzi slomi duša sva.
1910.
Mlada Hrvatska, 1911.
Odgovori