O jeseni, došla si nam zlatnim klasjem okićena,
Lijepa kao djeva mlada, kad pred oltar s dragim stupa,
Vedra kao duša ljeta, čarobna ko mjesečina,
O Jeseni suzna!
Donijela si život novi! – Ta ljetos smo svakog dana
Znoj i krvcu lili na tlo davno neorano,
Dok nas žarko sunce peklo s našeg neba plavetnoga,
O Jeseni rana!
A sad ljupko, zamamljivo smiješe nam se žita draga,
U baščama voće zrelo, i u brdu grožđe slatko,
A u nama srca biju žarkom čežnjom obojena,
O Jeseni blaga!
I mi čili, razdragani jurimo na polja plodna
Pjevajući pjesmu našu, dok džeferdar selom puca
I sve ječi kroz poljanu kao burni pozdrav Tebi,
O Jeseni rodna!
I žanjemo sve dok svuda ne spusti se večer kasna
I oglasi sitno zvono s visokoga ozgo brijega,
Pa se cijelim krajem širi ko blagoslov Majke Naše,
O Jeseni krasna!
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori