Kralj je Trojan ljubio si lane,
Divno lane iz bogata Srijema.
Svako veče k njoj se junak sprema
I radostan, kao golub stane
Oko drage gukat, oko nje leprhat,
Oko svoje drage, svoje žuđenice,
To za gluhe tmice, i to samo tmice,
Jer bi uvijek neki hvatao ga drhat,
Sunce li ga s dragom igda zateć neće,
Mogav mu rastopit srdašce ljubeće.
Mili bože, lijepoga mi čeda!
Lice glatko – pisao bi po njem,
Grudi rajskim dišu blagovonjem,
Puste oči – blažen tko ih gleda!
Pokupkinjo zorna, kad te pazim gdje si
Uznosita takva domu na trijem stala,
Mudru glavu sjajnim suncem privezala,
Što će meni ono sunce na nebesih,
Kad ne mogu s ovim da se jednim minem,
Od kojeg se topim i opeta stinem?
Objavljeno: 1873.
Odgovori