Pišem ti stari, znam da si tamo.
Gledaš u blijedo, tiho noćno nebo.
Ne prizivam davno odsanjana sunca.
I ne tražim vjetar da pristigne amo.
Sjetiš li se mene kroz noć tvoju bijelu.
Još se srebrom sjaji okupana Neva.
Usamljeni Sergej u Angleter hotelu.
Opijen i mahnit jel’ još uvijek pjeva?
Od svega što magli samo mi još priče,
u zvjezdanom tkanju neba što me mami.
Ostale kao lađar da s palube viče,
kad se svjetionik učini u tami.
Pišem ti djede jer znam da si tamo.
Mraz ti pod kapom, snijeg pod korak vrca.
Na studenom trgu samuješ na vjetru.
…I ja sam u noći kao bez pola srca.
Budi mi dobro, slušaj šapat Neve.
Nismo stigli do nje kao dva stara druga.
Zalud ti je tuga, sve kroz pjesme vidim:
petrogradske noći kao i murske deve.
Autor: Ivan Sokač
Odgovori