Posudi mi riječ
zareze, dvotočja, uskličnike,
jer
ne umijem se tišinom izreći.
Posudi mi obzorja,
vidike ponad sunca,
kiše kojom ću umiti
umorna stopala.
Posudi mi još mao prošlosti
da korigiram stenograme snova…
Uzvratit ću ti
u jednom od praskozorja
rukohvatom bijelih leptira,
visibabamašto proljeću
u susret žure.
Autor: Sanijela Matković
Odgovori