Pred ogradom od kovana gvožđa
bjelovarske gimnazije
godine provedene u ustrajalim
klupama
mrsile su misli
u vrućem dahu
i dok se tiha noć
nečujno bližila
njihovim uzavrelim
obrazima
zakleli su se da će se
ponovno naći
Godine su prohujale
oluja i kiša
snijega i poledica
i ludog Mjeseca
koji se bahato cerekao
no jednog dana
ponovno je zapjevao
kos
na najvišoj grani
stoljetnog kestena
Pred svježe obojenom
ogradom
od kovana gvožđa
bjelovarske Gimnazije
ljudi su bezbrižno prolazili
ne osvrćući se na jedan par
poodmakle dobi
koji u zanosu sjećanja
držeći se
za izrađene ruke
tiho šaputaše
Pola vijeka od onoga dana
pola vijeka obećanja.
Autor: Vera Birac
Odgovori