Predrag Rubčić rođen je 1976. godine u Rijeci, gdje završava srednju školu za tehničara cestovnog prometa. Od rođenja živi nedaleko Rijeke u gradu Kraljevici. Poeziju je počeo pisati relativno kasno te mu je ona u početku služila kao svojevrsni ispušni ventil. Ta emocionalna terapija prerasta u veliku ljubav i dugotrajni hobi. Inspiraciju pronalazi u svemu pa čak i običnom razgovoru. Ljubav, smrt, snovi, društvo samo su neki od motiva prožetih u njegovim pjesmama.
Inače je skloniji tamnim temama jer smatra da smrt, gubitak, otuđenost kroz čovjeka mogu manifestirati daleko veći spektar osjećaja nego ljubav ili sreća. Jedan kratak period eksperimentira sa slobodnim stihom, ali privrženost prema rimi je ipak bila jača. Nije se osjećao ugodno u takvom načinu izražavanja bez rime, bez vizualne ravnoteže, no ne odbacuje u potpunosti ni slobodan stih.
Nikada nije objavljivao u časopisima niti izdavao svoje pjesme tako da je ovo na neki način traženje sebe, vlastito preispitivanje napisanog kroz prizmu javnosti. Među dražim pjesnicima i uzorima spomenuo bi: Dobrišu Cesarića, Tina Ujevića, Antuna Branka Šimića, Sergeja Jesenjina i Charlesa Baudelairea.
Kao posebnost možda treba istaknuti da kao mladić nikada nije želio čitati poeziju drugih pjesnika, iz neobjašnjive bojazni da bi mogao nesvjesno previše pasti pod njihov određeni utjecaj. Je li to bila početnička greška ili će postati hendikep, pokazat će vrijeme.
Djela: Distorzija u studenom
Odgovori