[I]
PJENA MORA…
Pjena mora – bijele grudi tvoje,
Sitni biser pod koraljnim usti,
Glasak milen – ko da vile poje,
Kad se na žal bajna večer spusti.
One oči – tajna su dubina,
Onaj odah – ko da lahor diše,
Pa se, dušo, vodena modrina
Tajnim šaptom razdragana niše…
Tvoja mladost – nebo otvoreno,
Drhtaj sunca povrh vala zlata;
Moja nada – jedro polomljeno,
Moja sreća – za pjenu se hvata!
[II]
OJ, SANČE KOLIJEVKE…
Oj, sanče kolijevke, oj, srećo djetinstva,
Gdje si sada?
Ti, prva ljubice mog prvog proljeća,
Veneš mlada!
Ti veneš uboga, jur toli zarana
Mrazom klonu;
A komu ostavljaš, tol rano srvana,
Nadu onu?
U njenu htjede grud svog milja nježni cvijet
Željno stresti…
Aj, veni, cvijete moj, ta nekom će te svijet
O križ splesti!!
[III]
MOĆ ZAGRLJAJA
Daj da tisnem cjelov na ustanca vrela,
Ovijmo si, dušo, ruke oko vrata!
U ljubavnom plamu svetog kod propela
Molimo se tako za trpećeg brata.
Moje čelo mračno na grud ću ti svinut,
Slušati ću kako srce kuca tvoje;
Suza će se moja u prah tuj rasplinut,
Ljubav će ju svetit na spas braće moje!
Gledat će nas zemlja zagrljene tako,
Anđeli će poznat boga vrh bogova,
Budit ćemo mrtve, ta zar ne bih plako,
A na tvojih njedrih, suzom blagoslova?!
Vienac, 1884.
Odgovori