Putnik trudan žarkom pustom hoda
Utočište ištuć, tražeć hlada.
“Moj putniče! zaman, ti postrada!”
Ništ’ do pijeska, do nebeskog svoda.
Al’ božanstvo utjehu mu poda,
Gle oaza sad mu svanu mlada;
Ploda ima tudijer puna slada,
U travici romoni mu voda.
Tako ja put putovah života,
Pust i trudan bez ikakve nade,
Ništa ne bi u njem do tegota:
Tu božanstvo tebe posla vilu,
Sva me tuga tužna minu sade,
Jer je ne ima u tvom rajskom krilu.
Leptir, 1862.
Odgovori