• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

San djetinjstva

Vladimir Čerina

(Iz ciklusa Svjetla u tmini)
Sofiji Dragović, Nizza

Čeznuo sam silno, kad sam bio mali
Za dalekim valom; sanjao sam stvari
Nejasne i strane, koje nisu znali
Moje sijede kume i stričevi stari.

Odvojen od sviju stajao bih tako
Nad morem na stijeni, kad bi dan izdanô,
I sa gorke tuge neviđen bih plakô,
Gledajući nebo plavo i zvjezdano.

Niz polja i žalo, pun viđenja čudna,
Od kuće bih kradom sve sutone bjegô;
A slomljena mašta kad bi pala trudna,
Vraćao se noću, srvan krišom legô.

I nemiran san bi tada pun gorčina
Padao na oči i moj duh umorni;
Ustajo bih sutra, kao poslije vina,
S licem po kom pliva jedan bol sumorni.

O, da mi je bilo u jednom trenutku
Da ispijem dugih trista ljeta do dna,
Da ispijem život, ko na gorkom vrutku
Kad bez mjere piju, piju stada rodna!

Žeđao sam silno neki kraj olujni
Gdje u biću svakom po dva diva ima,
Gdje ne mre no teče jedan život bujni
O dalekim tamo sanjô sam putima.

Maštao sam zemlje, otoke daleke,
Gdje šumore mora silnih oceana
I padaju noći svilene i meke
Poslije svakog suncem opijenog dana.

Bacao sam knjige u kojima nije
Ništa bilo dano boja i čudesa;
Nosile me priče o kraljevni, čije
Oči kriju zvijezde i plava nebesa.

Nitko nije znao što u meni biva
Kad bih mrko na sve oko sebe gledô;
Još od tada trajno po mom licu pliva
Tužan san djetinjstva od koga sam predô.

U srcu se mome sni još davni gnijezde
Luđi ja sam danas no kad bijah mali,
Sve uz jame idem a gledam u zvijezde,
Dok mi iz očiju sjaj maglínâ pali.

Okovan u meni jedan život bije
Sve se sunca hvata i u jaze pada;
Moj beskraj čeznuća nikad dosta nije;
Jednu noć pokoja da l’ ću nać – ikada?

Slijep, bez puta lutam rubovima cesta
Ne gledam a čujem šum svih događaja,
Prošo sam sve bure gradova i mjesta,
Žalostan s jeseni, turoban sred maja.

I tako mi idu sva ljeta i dani
I jedan po jedan razlaze se snovi,
A moj san djetinjstva još mi dušu hrani
I što više živim on je uvijek novi.

O, i danas ja bih, ko putnik bez doma,
Da pođem po svijetu, lutajuć za svima,
Silan kao boljar i ko bog siroma,
Rekav zadnji pozdrav rodovima svima.

Livorno, 1915.

Zabavnik, Krf, 1918.

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.