Kako filozofiju učiniti zanimljivom? Kako naučiti mlade razmišljanju te propitivanju svijeta? Možda vas ova pitanja muče i mislite da je to nemoguće, međutim filozofski roman “Sofijin svijet” Josteina Gaardera nudi odgovore na ova pitanja. Riječ je o filozofskom romanu iz devedesetih godina, uvrštenom među moderne klasike.
Protagonistica knjige je Sofie. Ona u poštanskom sandučiću nalazi pismo s pitanjem: “Tko si ti?” Ubrzo će naići na pitanja: “Odakle dolazi svijet?” Svojim promišljanjem i znatiželjom upustit će se u tečaj filozofije. Naime, uskoro je našla još pisama, ali i poticajnih pitanja, a upravo ju je radoznalost učinila revnom učenicom. Na taj je način spoznala povijest ljudske misli od početaka, odnosno od mitova kojima se pokušao objasniti svijet preko filozofije do suvremene misli i otkrića.
Protagonistica je na prijelazu iz četrnaeste u petnaestu godinu, odnosno, može se iščitati iz romana kako je to dob kada ona postaje mlada žena. Upravo tečaj filozofije sadržan u knjizi iznosi primjedbu kako su se žene tek nedavno uključile u filozofiju, čime je “izgubljeno mnogo važnog iskustva”. Spomenut je i feministički pokret te borba za prava žena. Može se primijetiti kako Sofie znači “mudrost” što se ponovno može iščitati iz djela, a važnu ulogu ima i njezina vršnjakinja Hilde za koju je roman u romanu napisan. Ne podsjeća li Hilde na srednjovjekovnu redovnicu, liječnicu, autoricu i istraživačicu Hildegard od Bingnea spomenutu u djelu?
Djelo je svojevrstan roman u romanu. Jedan sloj djela čini tečaj filozofije i radnja vezana uz Sofie. No, uvidjet će se kako uz taj svijet postoji i onaj drugi, vezan uz Hilde. Kako se ta dva svijeta isprepliću, prikazat će iščitavanje djela, kao i odgovor na pitanje: tko je zagonetni učitelj filozofije i u čemu je moć njezina učenja? Primijetit će se ne samo trajna vrijednost znanja i promišljanja, već i magična nota uzdizanja u viši svijet. Koji je to svijet – saznat ćemo na zadnjim stranicama knjige.
Uz različite slojeve djela, primijetit će se jednostavan način izlaganja i slikovitost djela. Kao primjer može poslužiti usporedba Lego-kocaka s Demokritovim učenjem o nedjeljivim atomima, povijest je oslikana kao “dugačak lanac misli”, dok su sofisti oni koji su naplaćivali svoja “manje-više sitničava izlaganja” te se razlikuju od filozofa koji su “oni koji teže mudrosti”, stoga se kao takvi i jedni i drugi mogu dan danas prepoznati. Prisutno je povezivanje i usporedba prošlosti sa sadašnjosti te obratno. To je učenje o filozofiji i prošlosti u ovome djelu učinilo bliskim, jednostavnim i razumljivim.
Redci knjige sadrže šekspirijansku dvojbu: “To be or not to be – that is the question“. To je samo jedna od referenci uz književnost, a Sofie će spoznati ne samo najvažnije mislioce i osobe kroz povijest, već će i susresti osobe iz vjerskih predaja te osobe iz poznatih književnih djela.
Vratimo se sada šekspirijanskom pitanju koje bi se moglo vezati uz tečaj filozofije sadržanog u djelu. Djelo prenosi i Goetheov citat: “Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisuće godina, živi od danas do sutra.” Nadalje, učitelj filozofije u djelu kazao je: “Ali mladima bih na kraju mogao preporučiti kratki tečaj povijesti filozofije. Tako ćete razviti kritički stvar prema svijetu u kojem živite. Naročito je važno biti kritičan prema vrijednostima roditeljske generacije.”
Možemo zaključiti kako ova knjiga prenosi znanje razvijano tisućljećima. Protagonistica je te dobi kada se približava odraslosti, a cilj je djela potaknuti mlade na promišljanje kroz učenje o povijesti i razvitku filozofske misli. Ta pouka je započela promišljanjem. Upravo je čuđenje vrlina filozofa. Čuđenje je sposobnost djece, stoga odabir prijelaznoga životnoga razdoblja ne čudi. Cilj je zadržati to umijeće, a istovremeno ga obogatiti novim spoznajama. Moć razmišljanja i prosuđivanja kroz poznavanje povijesti omogućava daljnji napredak pojedinca, ali i čitavog čovječanstva.
Autor: Diana Njegovan
Odgovori